Oduvek sam gledala druge ljude kao da znaju nešto što ja ne znam. Godinama sedim u autobusu, gledam njihova lica i razmišljam šta to meni fali. Jednog dana dok sam surfovala internetom, naišla sam na pojam koji me je tačno opisao. Kao da sam pronašla delić puzle koji je sve vreme nedostajao....

Čak i bez vokabulara kojim bih se izrazila, oduvek sam znala, u krajnju ruku da nisam strejt. Kao dete nisam (znala da sam) imala ne-hetero primere koje bih mogla da vidim i koji bi mi pokazali da nisam samo čudna i moja neidentifikovana osećanja su to uradila, zapravo, uklopila sam se bez identiteta....