Budi u toku

Branislav Ristivojević ne zaslužuje da bude dekan

Branislav Ristivojević, sada već bivši dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, razrešen je dužnosti dekana na sednici Saveta Pravnog…

Autor

Bojan Lazić

Branislav Ristivojević, sada već bivši dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, razrešen je dužnosti dekana na sednici Saveta Pravnog fakulteta održanoj 7. jula 2022. godine.

Kako to obično biva, smenjeni dekan je odmah krenuo da politizuje donetu odluku rečima da je smenjen, jer je studente slao u ambasadu Ruske Federacije da se raspitaju o stipendijama koje za studente nudi ruska ambasada. U politizaciji odluke o smeni, u pomoć mu pristiže i njegov stranački lider, predsednik Nove Demokratske Stranke Srbije Miloš Jovanović, takođe profesor na Pravnom fakultetu, ali u Beogradu, koji takođe ponavlja da je “skandalozna” odluka Saveta fakulteta o smeni Ristivojevića koji je “samo“ hteo da uspostavi univerzitetsku saradnju sa Rusijom. Stvarnost je, naravno, potpuno drugačija. Ristivojević je smenjen zbog donošenja samovoljnih odluka, nepoštovanja nadležnosti dekana, kao i donošenja odluka bez znanja i odobrenja organa Pravnog fakulteta. Tako je i odluku o slanju studenata u ambasadu Rusije doneo bez odluke Nastavno-naučnog veća što je suprotno Statutu Pravnog fakulteta. Ristivojević nije smeo svoje lične simpatije prema Ruskoj Federaciji da zloupotrebljava kao dekan i krši Statut Pravnog fakulteta.

Pored ovakvog ponašanja na fakultetu koje je posledično i krajnje opravdano dovelo do odluke o njegovom razrešenju, Ristivojević je i ranije bio poznat po homofobičnim, mizoginim, antivakserskim i drugim naučno neutemeljenim i uvredljivim stavovima. Tako je 2017. godine na sajtu “Nove srpske političke misli“ objavio autorski tekst „Nasilje u porodici i nasilje nad porodicom” kritikujući Zakon o sprečavanju nasilja u porodici. U tom tekstu je, između ostalog, izjavio: “Nije li ovim Zakonom zakonodavac pokušao da skine odgovornost sa sebe za porast obima nasilja u porodici do kojeg je došlo usled njegove nesposobnosti da upravlja sociološkim tokovima na način koji ne podstiče nasilje? Možda su za porast obima nasilja u porodici (delimično ili pretežno) zaslužni i državna sankcija maničnog prikazivanja tzv. rijaliti šou programa na televizijskim kanalima sa nacionalnom pokrivenošću u kojima se najneposrednije podstiču akti nasilja u odnosima među ljudima koji žive u istom domaćinstvu ili policijska zaštita svečanim šetnjama homoseksualaca na gradskim ulicama kojom prilikom se otvoreno slavi primitivna nasilnička, prizemna, ogoljena i prostačka seksualnost? Da li je nesprečavanje, ili tačnije rečeno, zaštita ove dve slobodno se može reći nevredne pojave od njih stvorilo poželjne obrasce ponašanja u srpskom društvu? O ispravnosti ovog objašnjenja porasta obima nasilja u porodici može da se raspravlja, ali je svakako lakše optužuti za njega svaku muškarca/glavu porodice nego zabraniti najisplativije programske sadržaje komercijalnih emitera televizijskog programa ili se suprotstaviti homoseksualnom lobiju u međunarodnoj diplomatiji i njima inspirisanom domaćom kvazielitom”. Zbog ovog teksta u kojem Ristivojević istopolnu seksualnu orijentaciju karakteriše kao “primitivnu, nasilničku i prostačku” i u kojem istopolno orijentisane osobe svojim vidljivim postojanjem okrivljuje za porast obima porodičnog nasilja, te implicitno zagovara zabranu slobode kretanja i okupljanja ove društvene grupe, Udruženje “Da se zna!” je avgusta 2017. podnelo pritužbu Povereniku za zaštitu ravnopravnosti protiv Ristivojevića. Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je prepoznao ovaj slučaj kao strateški, pa je protiv Ristivojevića podneo tužbu Višem sudu u Novom Sadu zbog diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije, kao i zbog diskriminacije žena na osnovu pola. Viši sud u Novom Sadu doneo je prvostepenu presudu maja 2018. godine u kojoj je usvojio tužbeni zahtev Poverenika, čime je utvrdio da Ristivojević u spornom tekstu jeste izvršio akt diskriminacije žena na osnovu pola i akt diskriminacije prema LGBT+ osobama. Nažalost, u drugostepenom postupku i postupku po reviziji na pravnosnažnu presudu, Apelacioni sud u Novom Sadu, odnosno Vrhovni kasacioni sud, odstupili su od ranije prakse i suprotno stavovima Evropskog suda za ljudska prava i Evropskog suda pravde ukinuli prvostepenu presudu i Ristivojevića oslobodili odgovornosti za diskriminaciju. Između ostalog, u presudama se kaže da je Ristivojević imao pravo na svoj lični stav u tekstu što je njegova sloboda izražavanja. Međutim, ovakvo stanovište je u suprotnosti sa praksom međunarodnih sudova, pa čak i sa praksom Vrhovnog kasacionog suda koji se u jednoj revizijskoj odluci osvrnuo na praksu međunarodnih sudova gde je jasno izrečeno da je sloboda izražavanja ograničena ako je cilj govora da unizi ili uvredi pojedinca ili grupu. Dakle, Ristivojević ne sme, pod izgovorom slobode izražavanja da vređa i diskriminiše pojedinca ili grupu zbog seksualne orijentacije kao ličnost svojstva.

Iako prvostepena presuda kojom je utvrđeno da je Ristivojević diskriminisao LGBT+ zajednicu i žene nije pravnosnažna, Ristivojević po etičkim i akademskim pravilima i običajima, nije trebalo da stupi na dužnost dekana. Stupajući na dužnost dekana nakon presude kojom je osuđen za diskriminaciju, šalje se negativna poruka budućim studentima, akademskoj i čitavoj zajednici. Šalje se poruka da vređanje i diskriminacija manjinskih grupa nisu nepoželjna stvar i da se takav javni diskurs toleriše. Naročito je zabrinjavajuća poruka koja se takvim ponašanjem šalje studentima pravnog fakulteta, odnosno budućim advokatima, sudijama i tužiocima. Njima se šalje poruka da je u redu vređati, diskriminisati i omalovažavati druge. Kako su se nakon ovog teksta osećali oni studenti koji su deo LGBT+ zajednice kada im dekan kaže da je njihovo ponašanje “primitivno”, kako su se osećale studentkinje kojima dekan kaže da su možda i same krive za nasilje koje doživljavaju zbog toga što su žene? Kakvu poruku im šalje dekan i profesor koji treba da bude oličenje akademske čestitosti?

Bivši dekan Ristivojević, nažalost, nije poznat samo po homofobičnim i mizoginim stavovima. On je govorio i o vakcinaciji dece i izrazio sumnju u obaveznu vakcinaciju dece protiv zaraznih bolesti. Razlog zbog kog je povišen broj slučajeva zaražavanja zaraznim bolestima, Ristivojević vidi u NATO bombardovanju. On smatra da je bombardovanje dovelo do porasta broja zaraznih bolesti, što nikada ni u jednoj analizi nije uzročno-posledično utvrđeno. Zbog stavova protiv vakcinacije, životi mnoge dece i odraslih bili su ugroženi, a oni koji su širili dezinformacije i naučno neutemeljene stavove, nikada nisu odgovarali.

Iako Ristivojević nije razrešen dužnosti dekana zbog homofobije, mizoginije i širenja dezinformacija, njegovo razrešenje sa mesta dekana svakako jeste dobra odluka. Nažalost, moraće da prođe još mnogo godina, a i decenija, dok ne postanemo društvo u kojem ovakve osobe neće ni moći da postanu dekani, odnosno da se nalaze na čelu bilo koje institucije.

Bojan Lazić

Pravni savetnik Udruženja “Da se zna!”

Kategorije

#autorski tekstovi

Saznaj više o tome šta radimo

Detaljnije pročitajte ko su ljudi koji stoje iza Da se zna! tima i čime se bavimo.

Podrži nas

Podrži rad organizacije „Da Se Zna!“

Biblioteka

Skinite izdanja iz Da se zna! biblioteke